Što je bolje?
Kada je riječ o dojenju, postoje brojne teorije, preporuke i savjeti – od pedijatara, patronažni sestara pa do drugih mama. Svaka beba je drugačija, a i svaka mama ima svoje potrebe i okolnosti, pa je najvažnije pronaći ono što najbolje funkcionira za obitelj.
U nastavku donosimo osobno iskustvo jedne mame koja je prakticirala dojenje (ili preciznije, hranjenje izdojenim mlijekom) na sat.
Osobno iskustvo: hranjenje na sat
Zbog toga što beba nije željela dojiti na prsa, mama je od početka koristila izdajalicu i hranila bebu na vremenski raspored. U početku to je bilo svakih sat vremena, zatim svakih sat i pol, pa dva, dva i pol, tri sata, ovisno o fazi.
Pozitivna strana ovakvog pristupa bila je potpuna organiziranost:
Beba nije plakala od gladi, ni danju ni noću.
Mama je imala alarm koji ju je na vrijeme podsjetio da pripremi mlijeko prije nego se beba probudi.
Noćna hranjenja bila su tiha, mirna i u polusnu.
Od prvog dana postavljen je dnevni ritam spavanja, kupanja i hranjenja.
Ovaj ritam se zadržao i kasnije, osobito kod noćnog sna: dijete spava od oko 19:30 do 7:00 bez prekida.
Dojenje na zahtjev
S druge strane, mnogi roditelji biraju dojenje na zahtjev, gdje se beba doji kad god pokaže znakove gladi. Taj pristup može biti izazovniji za organizaciju dana, ali se temelji na praćenju potreba djeteta i izgradnji bliskog odnosa kroz tjelesni kontakt.
Zaključak
Bez obzira dojite li na zahtjev ili na sat, izdajate li se ili dojite izravno – važno je da vaša odluka odražava vaše mogućnosti, zdravlje i dobrobit bebe. Nema pogrešnih odluka sve dok je beba nahranjena, sigurna i sretna, a mama zadovoljna i podržana.
Svaka mama i svaka beba imaju svoj ritam. Ključno je pronaći onaj koji vama najbolje odgovara.